Čarolije boja i mirisa pod patinom tradicije

Istra se gleda, udiše, miriše, sluša i osjeća - oni koji žive u njoj svakodnevno je ponovo otkrivaju i doživljavaju, oni koji je nisu upoznali sanjaju je i maštaju o njoj, a oni koji su je bar jednom posjetili uvijek joj se vraćaju

Nisu zalud Rimljani u svojim pohodima žarko željeli prisvojiti ovaj komadić raja s tri strane uronjen u Jadran, niti su slučajno ovaj biser starog kontinenta još pred dva milenija nazvali "Terra Magica". Tko je barem jednom zakoračio preko Učke i Ćićarije, planina koje Istru odvajaju od ostatka kontinenta, znat će i zašto. Toliko različitosti na jednom mjestu, a tako blizu i usput! Gdjegod se zatekli na ovom poluotoku, svaka je iduća točka koju želite posjetiti udaljena najviše sat vremena vožnje, dok samo putovanje do nje predstavlja svojstveni užitak, otkrivanje i avanturu. Zađete li u bilo koje od gotovo tri tisuće teško pamtljivim toponimima imenovanih mjesta ili lokacija, nailazite na novu priču. Neke od njih čvrsto su oslonjene na povijesne činjenice, dok su druge tek drevne legende ili duhovite narodne anegdote - no bez obzira na pouzdanost njihova izvora, sve su jednako zanimljive i lijepe. Zato je i teško ispričati samo jednu, jer to jednostavno ne bi bilo pravedno prema ostalima, kao ni prema cijeloj Istri. No dati mjesta svim pričama koje "Terra Magica" krije posebno je neostvarivo, jer cijeli je životni vijek možda i malo vremena za ispričati svaku!

Upravo zato Istru je bolje doživjeti. Jer Istra se gleda, ali Istra se i udiše, miriše, sluša i osjeća. Oni koji žive u njoj svakodnevno je ponovo otkrivaju i doživljavaju, oni koji je nisu upoznali sanjaju je i maštaju o njoj, a oni koji su je bar jednom posjetili uvijek joj se vraćaju. Korak u istru korak je u novo životno iskustvo, a svako putovanje do destinacije kroz šarolike pejzaže piše nove retke u knjigu života.

Satkani od bijelog kamena, fasada urešenih živim bojama, ispunjeni žamorom i životom, ponosni na svoju povijest - istarski su gradići u toj kolekciji priča ipak najljepše napisana poglavlja. A jesu li čarobniji oni nataknuti na vrhove brežuljaka ili pak oni obgrljeni morem, teško je reći. Valjalo bi posjetiti jedne i druge, svakako u više navrata, sabrati dojmove u kakvom debelom hladu stare ladonje uz čašu-dvije rashlađene malvazije ili muškata, te za odluku na koncu upitati onoga tko će dati najbolji odgovor - svoje srce!